Današnje prijepodne sam iskoristio za malo opuštanja na biciklu. Nakon laganog doručka i jutarnje kavice krenuo sam lagano prema Prelogu. Nisam imao plan kud idem, vodio sam se jedino vremenom, u 12:00 moram biti za obiteljskim stolom. Uz vrlo rijetki promet i uz lagano pedaliranje za čas sam bio kod Preloga. Palo mi je na pamet da bi bilo lijepo skoknuti do Drave i to mi je bila slijedeća točka prema kojoj sam vozio. 
Lijepa je priroda u ovo doba godine. Biljni svijet buja, procvala je agacija koja svojim mirisima daje onaj osjećaj proljeća.
Drava je priča za sebe, kako mi je bilo lijepo pedalirati produžio sam i bacio pogled na lijevu i desnu stranu samo onak, usput. Stat ću na koju sekundu na povratku. Kao da su mi ovi predivni kadrovi dali neku snagu… pojurio sam nakon mosta u smjeru Hrženice kao da sam tek krenuo. Nisam bio siguran radi li se o meni? Jesam li to već u formi ili mi je pomoglo ono malo Nutele uz kavu 😉 uglavnom, jurio sam pristojnom brzinom uz lagane noge i vrlo malo napora.
Hrženica je ostala iza mene i vozio sam prema Luki. Brzinu ne smanjujem, vjetar puše ali mi ne smeta… 
Zaustavio sam se u Luki na ovom potoku. Ako me sjećanje dobro služi ovaj mali potočić je lani u vrijeme poplava ugrožavao cijelo selo!! Kaj ti je moć prirode, na ovo slici je to pitomi mali potočić kojeg bi Bandić popio ako treba.
Napustio sam Luku i krenuo prema Poljancu. smer isti – brzina ista. Noge su još uvijek lagane 🙂 Vozim se prema jugu i vidim na horizontu šumu, brežuljke i Vinograde Ludbreške. 
Odlučim uzeti mobitel u ruke i okinuti fotku pejzaža. Vozim ja bez ruku i HOP. Nešto je pošlo po zlu, skoro sam pao i ovo je rezultat. Niti ne izgleda preloša a i nije bilo štete osim malo mlataranja rukama i hvatanja po zraku. Mobitel nisam ispustio, pao nisam – nema problema, dobro sam prošao. 
Stajem i okidam ono zbog čega sam se skoro skršio.
O.K. nakon što sam stao postaje mi jasnije zbog čega sam ja imao dojam da sam ušao u formu, postalo mi je jasnije zbog čega sam prilično bezbolno držio brzinu :). PA SJEVERNI VJETAR PUŠEEE!!!! Kako mi je lagano iscurilo vrijeme za odlazni smjer a još bude trebalo prkositi i sjevercu koji je, budimo sad ozbiljni, upravo pojačao bilo je vrijeme da krenem u suprotnom smjeru.
Sad su noge postale teže, brzina je osjetno pala a napor se povećao ali nisam se dao. 
Pritiskao sam pedale i probijao se prema sjeveru. Kako ne bi bio previše usredotočen na vjetar počeo sam više pažnje obraćati na krajobraz i skužim da prolazim mimo divnih motiva. Za neke sam stao i okinuo fotku te iskoristio trenutak za uhvatiti zraka a neki su ostali zapisani samo u mojem sjećanju.
Kad sam shvatio da se krećem u skladu sa planom, stao sam u “Podravskim noćima” na osvježenju. 
Počastio sam se jednom hladnom pivicom 🙂 Skinuo sam se na nekoliko minuta s biciklističkog sica i sjeo na pravu stolicu na terasi lokala – i ovo je jedan od lijepših trenutaka bicikliranja :). Mali Pan je brzo iscurio i trebalo je krenuti na sjever. U naletima vjetra sam razmišljao o silasku s bicikla i guranju no nakon koje sekunde već sam opet bio iznad 20 km/h i napredovao prema Dravi. 
Prevalio sam i tih par km od Hrženice do mosta na Dravi i opet sam odlučio stati i udahnuti zraka te okinuti možda koju fotku.
Od mosta do doma sam se više manje borio protiv vjetra i nisam više primjećivao detalje, pejzaže i prirodu jer je već glad prevladala. Dobra je stvar da sam unatoč svemu na vrijeme stigao doma i u 12:00 sam bio otuširan i svjež sjeo za obiteljski nedjeljni ručak. Za podatke o ruti i ovaj puta se pobrinula aplikacija Sports Tracker zahvaljujući kojoj mogu naknadno vidjeti detalje o vožnji a niže imate ove gore “iskorištene” a i još nekoliko fotki s današnje vožnje.
Kako nam je nedjelja jedini dan kad uz malo sreće možemo ujutro potegnuti spavati koji sat duže, iskoristili smo taj benefit i danas. Nakon što smo na friškom zraku pojeli doručak i poslali djecu unutra, mogli smo uživati u miru u jutarnjoj kavi. Sunce je bilo od jutra jasno no držao je povjetarac i onak odmoren i spokojan dobio sam želju …. za jednim krugom na biciklu. Uz kavu sam kao pravi frik na mobitelu pregledao novosti, portale, twitter, fb i poštu te sam mogao krenuti. Izvukao sam svoju Nakamuru, upalio Antenu Zagreb na mobitelu i piči. Planirao sam odvoziti krug od 1 sata ali sam se već u vožnji nakon 15 min predomislio kad sam osjetio da “povjetarac” i nije tak slab i da mi pruža priličan otpor kad vozim u smjeru istoka. Dodatno sam bio sputan i jačinom sunca jer kako se približavalo 11:00 sati grijalo me sve jače. Kako nije bilo nikoga od prijatelja u Andi, doma sam bio za 25 minuta. Nije mi bilo pre naporno, nisam se čak ni oznojio sve dok nisam stao. Detalje o vožnji možete pronaći na servisu