Odlučili smo iskoristiti današnji neradni dan i praznik te smo se probudili prije svitanja da se podružimo malo te porazgovaramo s ljudima koji dijele strast prema istim stvarima tj fotografiji.
U ovih nekoliko slika pokušat ću vam predočiti zbog čega bi se netko dignuo u 5:00 i tresao rosu s trave i čekao izlazak sunca “na otvorenom” odnosno u prirodi. Hvala dečkima Luki i Silviju na prijevozu i pripremi terena odnosno lokacija.
Radujemo se nekom novom fotodruženju u skorije vrijeme.
Stigla je jučer novo staklo za moj Nikon, radi se o leći Sigma 17-50 F2.8 i moje prve impresije su više nego pozitivne. Jedva čekam konkretnu akciju no iz ovih nekoliko testnih okidanja sam vrlo zadovoljan.
Tko bi uskočio kao pokusni kunić ako ne moja modelica, hvala Ana 😉
Nekoliko fotki s današnje jutarnje šetnje i fotkanja. Ugodno i korisno iskorišteno jutro.
Veselim se novim foto izletima.
Proveo sam današnje prijepodne na biciklu, vrijeme je bilo lijepo, idealno za vožnju. Stavio sam fotić u ruksak i nije mi bilo teško zaustaviti se i okinuti koju fotku usput. Nadam se da ću narednih tjedana provesti nešto više vremena družeći se s fotićem a i s biciklom.
Posjetili smo ove godine jedan od većih aeromitinga u okruženju. Pokušat ću vam kroz nekoliko fotografija i par rečenica dočarati o kakvoj se predstavi radi.
Organizacija ovako zahtjevnog događaja je na najvišoj razini, cijeli grad Zeltweg diše i prilagođava se stotinama tisuća posjetitelja koji se slijevaju u Zeltweg tokom dva dana održavanja manifestacije. Policija je doslovno na svakih 100 m, reguliraju promet, pretvore sve prometnice u jednosmjerne radi veće protočnosti i korektno i precizno doprate sve posjetitelje do parkinga ili kampa ovisno dolaze li autobusom, automobilom ili kamperom. Osim policije o sigurnosti brine i vojska koja svakog posjetitelja detaljno pregledaju prilikom ulaska u vojnu bazu tj aerodrom na kojem se sve i dešava. Logistika je također na zadovoljavajućoj razini, prilično je jednostavno u toj masi dočepati se sanitarnog čvora, priznajem, brže je ako ste muško.
Ponuda hrane, pića, suvenira, amblema, militarija po razumnim cijenama.
Današnje prijepodne sam iskoristio za malo opuštanja na biciklu. Nakon laganog doručka i jutarnje kavice krenuo sam lagano prema Prelogu. Nisam imao plan kud idem, vodio sam se jedino vremenom, u 12:00 moram biti za obiteljskim stolom. Uz vrlo rijetki promet i uz lagano pedaliranje za čas sam bio kod Preloga. Palo mi je na pamet da bi bilo lijepo skoknuti do Drave i to mi je bila slijedeća točka prema kojoj sam vozio. 
Lijepa je priroda u ovo doba godine. Biljni svijet buja, procvala je agacija koja svojim mirisima daje onaj osjećaj proljeća.
Drava je priča za sebe, kako mi je bilo lijepo pedalirati produžio sam i bacio pogled na lijevu i desnu stranu samo onak, usput. Stat ću na koju sekundu na povratku. Kao da su mi ovi predivni kadrovi dali neku snagu… pojurio sam nakon mosta u smjeru Hrženice kao da sam tek krenuo. Nisam bio siguran radi li se o meni? Jesam li to već u formi ili mi je pomoglo ono malo Nutele uz kavu 😉 uglavnom, jurio sam pristojnom brzinom uz lagane noge i vrlo malo napora.
Hrženica je ostala iza mene i vozio sam prema Luki. Brzinu ne smanjujem, vjetar puše ali mi ne smeta… 
Zaustavio sam se u Luki na ovom potoku. Ako me sjećanje dobro služi ovaj mali potočić je lani u vrijeme poplava ugrožavao cijelo selo!! Kaj ti je moć prirode, na ovo slici je to pitomi mali potočić kojeg bi Bandić popio ako treba.
Napustio sam Luku i krenuo prema Poljancu. smer isti – brzina ista. Noge su još uvijek lagane 🙂 Vozim se prema jugu i vidim na horizontu šumu, brežuljke i Vinograde Ludbreške. 
Odlučim uzeti mobitel u ruke i okinuti fotku pejzaža. Vozim ja bez ruku i HOP. Nešto je pošlo po zlu, skoro sam pao i ovo je rezultat. Niti ne izgleda preloša a i nije bilo štete osim malo mlataranja rukama i hvatanja po zraku. Mobitel nisam ispustio, pao nisam – nema problema, dobro sam prošao. 
Stajem i okidam ono zbog čega sam se skoro skršio.
O.K. nakon što sam stao postaje mi jasnije zbog čega sam ja imao dojam da sam ušao u formu, postalo mi je jasnije zbog čega sam prilično bezbolno držio brzinu :). PA SJEVERNI VJETAR PUŠEEE!!!! Kako mi je lagano iscurilo vrijeme za odlazni smjer a još bude trebalo prkositi i sjevercu koji je, budimo sad ozbiljni, upravo pojačao bilo je vrijeme da krenem u suprotnom smjeru.
Sad su noge postale teže, brzina je osjetno pala a napor se povećao ali nisam se dao. 
Pritiskao sam pedale i probijao se prema sjeveru. Kako ne bi bio previše usredotočen na vjetar počeo sam više pažnje obraćati na krajobraz i skužim da prolazim mimo divnih motiva. Za neke sam stao i okinuo fotku te iskoristio trenutak za uhvatiti zraka a neki su ostali zapisani samo u mojem sjećanju.
Kad sam shvatio da se krećem u skladu sa planom, stao sam u “Podravskim noćima” na osvježenju. 
Počastio sam se jednom hladnom pivicom 🙂 Skinuo sam se na nekoliko minuta s biciklističkog sica i sjeo na pravu stolicu na terasi lokala – i ovo je jedan od lijepših trenutaka bicikliranja :). Mali Pan je brzo iscurio i trebalo je krenuti na sjever. U naletima vjetra sam razmišljao o silasku s bicikla i guranju no nakon koje sekunde već sam opet bio iznad 20 km/h i napredovao prema Dravi. 
Prevalio sam i tih par km od Hrženice do mosta na Dravi i opet sam odlučio stati i udahnuti zraka te okinuti možda koju fotku.
Od mosta do doma sam se više manje borio protiv vjetra i nisam više primjećivao detalje, pejzaže i prirodu jer je već glad prevladala. Dobra je stvar da sam unatoč svemu na vrijeme stigao doma i u 12:00 sam bio otuširan i svjež sjeo za obiteljski nedjeljni ručak. Za podatke o ruti i ovaj puta se pobrinula aplikacija Sports Tracker zahvaljujući kojoj mogu naknadno vidjeti detalje o vožnji a niže imate ove gore “iskorištene” a i još nekoliko fotki s današnje vožnje.
Ovogodišnji BIMEP sam podijelio na prijepodnevnu i poslijepodnevnu vožnju.
Ujutro sam krenuo pun entuzijazma i unatoč prilično hladnom jutru veselo jurio prema Prelogu da u 9:00 budem na startu. Nakon ispunjavanja prijavnice i prvog “štambilja” BIMEP krenuo sam prema Donjem Kraljevcu.
Na “BP Kraljica” sam izvršio kontrolu pritiska u gumama tj napumpao gume i eto me već na 2. točki u Donjem Kraljevcu.
U jutarnjoj samotnjačkoj rundi odvozi sam još kroz Hodošan i Donji Hrašćan do Turčišća tj do trećeg checkpointa u Domašincu 3. točka). Nakon osvježenja i nekoliko napolitanki za snagu produžio sam kroz Dekanovec i Novakovec do Podturna (4. točka). Detalje uz slikovitu statistiku možete vidjeti na linku zahvaljujući Sports tracker aplikaciji.
Poslijepodnevna dionica započela je prijavom u Gornjem Mihaljevcu (5. BIMEP štambilj) i laganom vožnjom prema Štrigovi. Odmah kod prve uzbrdice sam skužio što me čeka i pitao se kome to treba. Nakon nekoliko km sam već bio siguran da nisu te brdske vožnje za mene i da je vjerojatno neki kvar na mojoj Nakamuri ;). Jedino su me duge nizbrdice sputavale u davanju svečane prisege kako mi je ovo zadnje bicikliranje kroz brdovite predjele. No nakon cca 10 km eto nas i u Štrigovi (6. punkt). Iako su moji planovi bili probiti se do Lopatinca i spustiti se do Čakovca, sudbina je htjela da skrenemo prema Jalšovcu i kroz Sveti Martin na Muri (7. točka) prema Murskom Središću (8. točka). Od Središća prema Čakovcu me počela hvatati žešća kriza, one lagane uzbrdice su mi se činile ko nepremostive prepreke. Molio sam sam da se popnem u Žiškovec. Skužio sam da umor uzima danas pa smo stali na laganoj okrijepi i par minuta odmora na terasi Doličeca. Po nastavku putovanja sam uvidio da je odmor bio pun pogodak. Osjećao sam se kao da sam tek krenuo i dobrim tempom smo nastavili do Čakovca (osvojen 9. pečat). Od Čakovca u smjeru Macinca, koji nam je bio zacrtan kao zadnji check point krenuli smo već debelo nakon 17:00 sati i uz teške noge bojali smo se da nećemo stići do završetka službenog dijela. Uz krajnje napore te vjetar koji mi je oduzimao ono malo preostale snage ipak smo stigli deset minuta prije 18:00 do Macinca i s zadovoljstvom ispunili zacrtani cilj. Od Macinca i službenog cilja ostalo nam je još se dovući do Dragoslavec Brega gdje sam se po stoti put zapitao zbog čega mi je ovo trebalo 😉 I još samo za kraj jedno glasno razmišljanje, zbog čega se BIMEP ne održava malo kasnije nakon početka biciklističke sezone. Da sam odvozio nešto više od 15 km ove godine možda bi mi bilo lakše ;). Druga vožnja – Gornje Međimurje
Nekoliko današnjih, domaćih.