Kako ovih nekoliko poslijednjih dana i nema nešto pozitivne atmosfere odlučio sam se prije ručka na bicikliranje. Pedaliranjem možda izbacim nešto stresa nakupljenog kroz tjedan. Nedjelja je i na svojem putu se nisam gotovo ni s kim sreo, nije da mi ova samoća danas nije pasala. Postigao sam neki mir u okretanju pedala i gledanju 15 metara ispred sebe i razmišljanju o ničemu. Držao sam bez teškoće neki tempo koje mi je tijelo samo odabralo i nisam se obazirao ni na brzinomjer, ni na sat, ni na smjer. Vozio sam prema naprijed. U Prelogu sam se odlučio popeti na nasip i voziti rubom asfaltiranog nasipa. Ovo mi se pokazalo kao dobra ideja. Mirno jutro, nejasno sunce, tu i tamo koji ribolovac. Pogled prema Podravini, Drava, jezero, valovi udaraju u obalu… ZEN. Ovo je prvi put da se vozim po rubu ali siguran sam da neće biti posljednji put. Toliko mi se bilo lijepo voziti da mi se nije dalo stati i okinuti koju fotku. Šteta mi je bilo usporiti jer su noge samo vrtile. Kilometri ostaju iza mene a ja samo jurim. Nakon nekog vremena pojavljuje se i širi asfalt tj asfaltiran je nasip u cijeloj širini kojim možeš juriti sve do ograde koja priječi daljnju idilu. Spustio sam se dakle s nasipa u visini Donjeg Mihaljevca i lagano krenuo kroz Mihaljevec, Draškovec, Hemuševec, Donji Kraljevec prema doma.
Ovogodišnji BIMEP sam podijelio na prijepodnevnu i poslijepodnevnu vožnju.
Prelog – start 9:00Donji Kraljevec
Ujutro sam krenuo pun entuzijazma i unatoč prilično hladnom jutru veselo jurio prema Prelogu da u 9:00 budem na startu. Nakon ispunjavanja prijavnice i prvog “štambilja” BIMEP krenuo sam prema Donjem Kraljevcu.
Na “BP Kraljica” sam izvršio kontrolu pritiska u gumama tj napumpao gume i eto me već na 2. točki u Donjem Kraljevcu.
Domašinec
U jutarnjoj samotnjačkoj rundi odvozi sam još kroz Hodošan i Donji Hrašćan do Turčišća tj do trećeg checkpointa u Domašincu 3. točka). Nakon osvježenja i nekoliko napolitanki za snagu produžio sam kroz Dekanovec i Novakovec do Podturna (4. točka). Detalje uz slikovitu statistiku možete vidjeti na linku zahvaljujući Sports tracker aplikaciji.
Podturen
Poslijepodnevna dionica započela je prijavom u Gornjem Mihaljevcu (5. BIMEP štambilj) i laganom vožnjom prema Štrigovi. Odmah kod prve uzbrdice sam skužio što me čeka i pitao se kome to treba. Nakon nekoliko km sam već bio siguran da nisu te brdske vožnje za mene i da je vjerojatno neki kvar na mojoj Nakamuri ;). Jedino su me duge nizbrdice sputavale u davanju svečane prisege kako mi je ovo zadnje bicikliranje kroz brdovite predjele. No nakon cca 10 km eto nas i u Štrigovi (6. punkt). Iako su moji planovi bili probiti se do Lopatinca i spustiti se do Čakovca, sudbina je htjela da skrenemo prema Jalšovcu i kroz Sveti Martin na Muri (7. točka) prema Murskom Središću (8. točka). Od Središća prema Čakovcu me počela hvatati žešća kriza, one lagane uzbrdice su mi se činile ko nepremostive prepreke. Molio sam sam da se popnem u Žiškovec. Skužio sam da umor uzima danas pa smo stali na laganoj okrijepi i par minuta odmora na terasi Doličeca. Po nastavku putovanja sam uvidio da je odmor bio pun pogodak. Osjećao sam se kao da sam tek krenuo i dobrim tempom smo nastavili do Čakovca (osvojen 9. pečat). Od Čakovca u smjeru Macinca, koji nam je bio zacrtan kao zadnji check point krenuli smo već debelo nakon 17:00 sati i uz teške noge bojali smo se da nećemo stići do završetka službenog dijela. Uz krajnje napore te vjetar koji mi je oduzimao ono malo preostale snage ipak smo stigli deset minuta prije 18:00 do Macinca i s zadovoljstvom ispunili zacrtani cilj. Od Macinca i službenog cilja ostalo nam je još se dovući do Dragoslavec Brega gdje sam se po stoti put zapitao zbog čega mi je ovo trebalo 😉 I još samo za kraj jedno glasno razmišljanje, zbog čega se BIMEP ne održava malo kasnije nakon početka biciklističke sezone. Da sam odvozio nešto više od 15 km ove godine možda bi mi bilo lakše ;). Druga vožnja – Gornje Međimurje
Večer je bila prekrasna za odvoziti par km, nebo je bilo divno pa sam na bicikliranje ponio i fotić. Više mi se vozilo nego fotkalo pa je ovo sve za danas ;).
Kako ovih nekoliko poslijednjih dana i nema nešto pozitivne atmosfere odlučio sam se prije ručka na bicikliranje. Pedaliranjem možda izbacim nešto stresa nakupljenog kroz tjedan. Nedjelja je i na svojem putu se nisam gotovo ni s kim sreo, nije da mi ova samoća danas nije pasala. Postigao sam neki mir u okretanju pedala i gledanju 15 metara ispred sebe i razmišljanju o ničemu. Držao sam bez teškoće neki tempo koje mi je tijelo samo odabralo i nisam se obazirao ni na brzinomjer, ni na sat, ni na smjer. Vozio sam prema naprijed. U Prelogu sam se odlučio popeti na nasip i voziti rubom asfaltiranog nasipa. Ovo mi se pokazalo kao dobra ideja. Mirno jutro, nejasno sunce, tu i tamo koji ribolovac. Pogled prema Podravini, Drava, jezero, valovi udaraju u obalu… ZEN. Ovo je prvi put da se vozim po rubu ali siguran sam da neće biti posljednji put. Toliko mi se bilo lijepo voziti da mi se nije dalo stati i okinuti koju fotku. Šteta mi je bilo usporiti jer su noge samo vrtile. Kilometri ostaju iza mene a ja samo jurim. Nakon nekog vremena pojavljuje se i širi asfalt tj asfaltiran je nasip u cijeloj širini kojim možeš juriti sve do ograde koja priječi daljnju idilu. Spustio sam se dakle s nasipa u visini Donjeg Mihaljevca i lagano krenuo kroz Mihaljevec, Draškovec, Hemuševec, Donji Kraljevec prema doma.
